Prvak

Prvi blok ili Prvak najvećim delom pripada ulici Bulevar Oslobođenja, od broja 60. do broja 86. osim samo prvog reda zgrada najbližeg bazenu Banjica, koji pripada Crnotravskoj ulici a to su brojevi 1a, 1b, 1v, 1g i 1d.


Klikni na sliku za izlistavanje cele galerije

Trošarina, Bioskop, Pera Ždera

Iako nije u samom bloku, neposredno uz „Prvak“, na raskrsnici ulica Save Mašković i Bulevara Oslobođenja nekada se, prema svedočenju gospodina Bobana Milutinovića, nalazio mali bioskop koji su tada nazivali Buvara. Bioskop se nalazio prekoputa nekadašnje NIS a današnje Gasprom benzinske pumpe. Bioskop je, prema svedočenju gospodina Bobana, imao samo jedan projekcioni aparat zbog čega su bili česti prekidi i pauze da bi se dodala nova rolna filma.
Takođe na drugom kraju ulice Save Mašković, tačnije na raskrsnici ulice Kružni put sa ulicom Vojvode Stepe nekada je bila pljeskavičara Pera Ždera koja je bila poznata u celom gradu jer je za ono vreme prva krenula sa uvođenjem noviteta. Tih 1990-1991, pljeskavičara nije bilo kao danas na svakom ćošku. Banjica je konkretno imala samo „Hajduk Stanka“ u Paunovoj. Prilozi i salate kao danas jednostavno nisu postojali. Luk, po negde aleva paprika ili senf i to je to. Pera Ždera je bio prvi u gradu koji je pravio pljeskavice koje nije zvao pljeskavicama već se kod njega to zvalo „Hamburger“. I prvi se setio da tu pljeskavicu ukrasi i listom zelene salate koji viri iz lepinje. To je danas smešno i gotovo da je list zelene salate kao prilog otišao u istoriju ali u ono vreme to je bio novitet koji privlači mušterije. Slagaću ako kažem da je pored lista zelene salate ta pljeskavica sadržala i paradajz sečen na kolutove, jer se toga ne sećam ali vrlo moguće. Dakle Pera Ždera je prvi u gradu počeo da pravi „Hamburgere“. Uz njih je dodao i takozvani „Mornarski sendvič“ mali i veliki. Veliki je bio od celog „Bageta“ (Fransuski uski hleb dugačak jedan metar) a mali od pola bageta znači pola metra. I iz njih su kao i iz „Hamburgera“ virili listovi zelene salate i to je bila ta novost u gradu u zemlji koja je danas nadograđena ovim što imamo po uličnim objektićima brze hrane. Pera Ždera je dakle značajan jer je bio pokretač tih nekih promena, utrkivanja, konkuretnosti, potrebe za takmičenjem ko će mušterijama ponuditi bolju stvar. Danas se na mestu gde se nalazio „Pera Ždera“ nalazi naselje Panorama Voždovac dok je Pera Ždera u malo novijem izdanju premešten u Kumodraž u ulicu Vojvode Stepe. Ceo taj potez od benzinske pumpe ka Peri Žderi zovemo Trošarinom po tome što je na tom mestu nekada bio ulaz u grad na kome su ljudi iz unutrašnjosati imali trošak u vidu plaćanja putarine (trošarinu) za ulazak u grad.
U ulici Save Maškovića na potezu između nekadašnjeg bioskopa i „Pere Ždere“ 10.10.2018 sagrađen je supermarket nemačkog proizvodonog lanca Lidl.
     Renoviranje ulica Save Mašković i Crnotravske
Ovaj potez od Trošarine tačnije od raskrsnice ulica Vojvode Stepe i Save Mašković do raskrsnice ulica Crnotravske i Bahtijara Vagabzadea kod Solitera 2022. godine je renoviran. Proširen je ceo taj pravac i raskrsnica ulica Save Mašković, Bulevar Oslobođenja i Crnotravska dobile su kružni tok. Uporedne fotografije kako je taj potez izledao pre i posle renoviranja 2022. godine možete videte u ovih 24 slika.

Na Prvaku u Crnotravskoj ulici, na mestu današnjih prodajnih lokala,nekada se nalazila štamparija Savremena administracija ispred koje je postavljen i spomenik grafičkom radniku i narodnom heroju Branku Đonoviću. 15.10.2013. godine na ovom mestu, dakle kod Savremene administracije i spomenika Branku Đonoviću u Crnotravskoj ulici sreli smo Boru Čorbu. Bora đorđević pevač i tekstopisac grupe Riblja Čorba, živi u novom naselju kod Ortopedije Banjica u ulici Mihaila Avramovića pa ga komšije često viđaju na ovom potezu, Pijaca - Crnotravska.

Ovom bolku zgrada pridružićemo i tri ulice koje su u neposrednoj blizini i navešćemo objašenjenja zašto i po kome te ulice nose ime.
Iz razloga koji smo naveli na stranici Istrorija i verovanja nekih starijih komšija koji misle da Paunova ulica nosi naziv po Paunu Živkoviću, vlasniku dobrog dela zemlje na kome je izgrađena današnja Banjica, kao i da je Kokanova ulica nazvana po njegovom sinu Konstantinu, ove dve ulice navešćemo zajedno i ukazati da se navedene tvrdnje ne slažu sa onim što piše u knjigama.

Paunova
Više o Paunu Jankoviću Baći možete pročitati ovde

Kokanova ulica naziv nosi po dečaku Jozefu Konelu streljanom posle zatočeništva u banjičkom logoru.
Od aprila 2020. godine Kokanova ulica koja je u produžetku Vračarske menja ime u ulicu Nea Pendeli, moguće po Grčkom predgrađu Atine ili po samoj planini Penteli.

Zlatka Šnajdera
Više o Zlatku Šnajderu možete pročitati ovde

Murali naslikani na Pravku
Miloš Obilić, mural nacrtan 07.01.2019. na zidu zgrade Bulevar Oslobođenja broj 74.
Samo ti, dijete, radi svoj posao Mural Vukašina Mandrape, poznatijem kao Sveti ili Starac Vukašin (189? - 1942) „iako nije bio mnogo star, no je krijući se po šumi sav bio zarastao u već prosedu bradu“. Mural je naslikan na mostiću Prvaka, Bulevar Oslobođenja broj 66. kao treći u nizu, pored murala generala Ratka Mladića na broju 64. i majora Milana Tepića na Bulevaru Oslobođenja broj 62. Kratkometražni igarni film Prva trećina - Oproštaj kao kazna posvećen je događaju u kome je uz mnoge stradao i Vukašin Mandrapa.
Bogorodica, mural nacrtan 16.08.2018. godine. Crnotravska 1d

Spot za pesmu Boli me Danila Orbovića, Orbova, sniman je na Prvaku. Spot je osmislio i snimio Aleksandar Stojadinović za koga bolje upućeni kažu da živi u Bulevaru oslobođenja broj 80.

Jula meseca 2023. godine u delu "Prvaka" gde su nekada bili pesak i tobogan, postavljeni su novi parkovni rekvizti namenjeni najmlađima.

Poznati stanovnici Prvaka

Predrag Miki Manojlović, živeo u Bulevaru oslobođenja broj 76. Poznati glumac, čiju je ćerku Čarnu oženio naš komšija iz Duševne, Dušan Radoičić.
Miki Manojlović je rođen 05.04.1950. u Nišu, u oprodoci poznatig glumaca Ivana i Zorke Manojlović. „Posle završene Akademije nastupa u pozorištu. Karijeru na televiziji počinje u seriji „Otpisani“ (1974). Igrao je u kultnoj seriji „Grlom u jagode“ (1976) režisera Srđana Karanovića. Na filmu je sarađivao sa Emirom Kusturicom. Posle filma „Podzemlje“ (1995) počinje da snima i u inostranstvu. Neki od poznatijih filmova u kojima je igrao su: Crna mačka beli mačor, Podzemlje, Tuđa Amerika, Tango argentino, Mi nismo anđeli i Zavet. Za zasluge u oblasti pozorišta i filma u jugoistočnoj Evropi, 2011. je proglašen za počasnog doktora Evropske filmske akademije.“ Izvor Vikipedija.

Čarna, Manojlović, Radoičić rođena je 1979. godine u Beogradu. Udata za našeg komšiju Dušana, Duleta, Radoičića, produkcionog dizajnera, rođenog 1970. godine u Beogradu, sa kojim ima dva sina. Duleta iz porodičnih razloga smeštamo u ovaj deo Banjice iako je on, kako smo naveli, odrastao u Bulevaru oslobođenja broj 170. delu Banjice koji zovemo Duševna.
„Diplomirala je filmsku režiju 2003. godine na Akademiji umetnosti u Beogradu. Za diplomski film, dugometražni dokumentarac „Tri lične priče“ (2003) osvojila je Gran pri 50. festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu, nagradu za najboljeg reditelja debitanta. Njen drugi celovečernji dokumentarni film „Miki Manojlović: filmska ostvarenja“ (2005) je, kao i prethodni, napisala, snimila, režirala i koproducirala. Rediteljka je velikih dokumentarnih TV serijala o ljudskim pravima i borbi protiv nasilja nad ženama i decom, koje je režirala u produkciji PG Mreže, „Stop nasilju“, „Jedan običan život“, „Prava stvar“, uz tesnu saradnju sa nevladinim sektorom. Autorka je (scenario, režija, koproducent) dokumentarno-igranog dugometražnog filma ”Milena” (2011), o životu i radu umetnice Milene Pavlović Barili.“ Izvor Akademija umetnosti.

Zdravko Čolić jedan kratak period, neposredno po izgradnji naselja, živeo u broju 76.
„Čola, rođen 30.05.1951. godine u Sarajevu. pevač pop muzike. Opisivan je kao „srpski Tom Džouns”. Popularan je na celoj teritoriji bivše Jugoslavije.Prvi javni nastup imao je, sasvim slučajno, na takmičenju pevača amatera 29. novembra 1967. godine u Bijeloj kod Herceg Novog, gde pevajući pesmu Bitlsa osvaja nagradu publike. U prvom delu svoje karijere (1968 - 1972) bio je član grupa Mladi i lijepi, Ambasadori, Novi Ambasadori i Korni grupe. Zvanična solo karijera, započela je 15.aprila 1972. godine, kada je snimio svoju prvu pesmu „Sinoć nisi bila tu“. Objavio je 15 studijskih albuma, u periodu od 1975. do 2017. godine.Predstavljao je Jugoslaviju na Pesmi Evrovizije 1973. pesmom „Gori vatra“ Izvor Vikipedija.

Žarko Radić, glumac. Živeo u broju 80. Sin Vedran generacije 1975. išao u neparnu smenu O.Š. Bore Stanković, odeljenje I/1.
-Rođen je 13.04.1950. godine u Splitu u Hrvatskoj. Glumu je diplomirao u Beogradu na Akademiji za film, pozorište, radio i tv 1973. godine kao prvi u klasi profesora Milenka Maričića. Od 1973. do 1985. godine bio je stalni član Pozorišta na Terazijama. Proslavio se ulogom Jastreba u seriji „Kapelski Kresovi“. Igrao je u mnogim filmovima popularnim tv serijama od kojih izdvajamo serije „Otpisani“, „Bolji život“, „Kud puklo da puklo“. Od svih žanrova najviše voli komediju a razlog da upiše glumu je bio poznati američki komičar Džeri Luis.-
Izvor: Jugopapir.

Nebojša Milovanović, srpski glumac rođen 29.09.1974. u Valjevu. Privremeno živeo u Bulevaru oslobođenja 78. na Banjici. Uredno se javljao komšiluku, koji sretne, putem Trećaka i Drugaka, na putu od tramvajske stanice do kuće.
-Ostvario se u nizu uloga a među prvim značajnijim bile su uloge u filmovima „Bure Baruta“, „Lajanje na zvezde“, „Kordon“... Predstave izvodi u Jugoslovenskom dramskom pozorištu i u Ateljeu 212. Pozajmljuje glas likovima iz crtanih filmova. Na Fakultet dramskih umetnosti primljen je iz drugog pokušaja, umeđuvremenu je završio prvu godinu na Veterinarskom fakultetu. Oženjen je i otac četvoro dece.- Izvor: Sinemanija.

Nikola Karović, Titov omiljeni pevač Meksinanskih pesama. „Rođen je 12.12.1936. godine u Nikšiću. Jugoslovenski, crnogorski i srpski pevač zabavne muzike poznat po meksikanskim pesmama koje su šezdesetih godina 20. veka bile veoma popularne u Jugoslaviji. Pevao je napolitanske, grčke, meksikanske pesme, ruske romanse i narodne pesme (crnogorske). Pevao je samostalno ali je bio i član ansambla JNA. Nekoliko pesama snimio je u duetu sa Slavkom Perovićem. Učestvovao je u raznim kulturno-umetničkim programima pred Predsednikom Titom na raznim prijemima i pred mnogim predsednicima koji su bili Titovi gosti. Nastupao je pred 61 državnika tako da je kao -elitni zabaljač- upisan u Ginisovu knjigu rekorda. Njegove pesme prodavane u milionskim tiražima (-Mala grkinja-) tako da je dobio i priznanje -Zlatna ploča- za prodatih 100.000 primeraka. U SSSR je njegov LP snimljen u Lenjingradu prodat u 1.600.000 primeraka. Povodom Dana državnosti Republike Srbije, 2014. godine odlikovan je Zlatnom medaljom za zasluge.“ Izvor Vikipedija.

Ivanko Rosić, kantautor pop i zabavne muzike.
"Prvo se ogledao kao glumac u predstavi "Maratonci trče počasni krug" u Studentskom kulturnom centru. Ovaj suptilni Beograđanin, poeta i kompozitor, pravio je i pravi festivalske pesme za Svetlanu Cecu Slavković, Maju Nikolić i druge. Debi album sa pesmom Pozdrav iz Beograda, prepev čuvene pesme Joe Dassin - L'ete indien postaje šlager godine u mnogim anketama. Učestvuje na festivalu "Beogradski šlager", a potpuni uspeh doživljava 1995. godine, kada pobeđuje na festivalu zabavne muzike "Beogradsko proleće" sa svojom pesmom Ne idem iz ovog grada. Posle ovog uspeha bilo je i muzikologa koji su ga nazvali "Srpski Leonard Koen", sa prepoznatljivim "recitatorskim pevanjem", koje je namenjeno za zaljubljene i poklonike stihova i lirske poezije. Uz pomenute pesme, posle drugog albuma, Ivanko je i danas jedan od najemitovanijih posleponoćnih izvodjača sa baladama i sjajnim pesmama Dorćol u ponoć, Pismo iz Beograda, Ti si moja Marija, "Dunav i Sava", Volim, Kao pre, Svetlana. Pored autorskog rada na estradi Ivanko pravi pesme za decu, muziku za mjuzikle, a često nastupa sa svojim drugarom Borom đorđevićem." Izvor: Forum muzički kviz

Olivera Dragićević, popularnija kao Skvo rok muzičarka koja je odrasla na Banjici. Olivera je rođena 14.03.1972. godine, u osnovnu školu „Bora Stanković“ išla je sa generacijom 1971. i bila je parna smena odeljenja VIII/6. Tokom tog perioda živela je na Prvaku u Bulevaru oslobođenja broj 86. da bi se posle udaje preselila u Solitere.
Muzikom je počela da se bavi u svom tinejdžerskom periodu tokom druge polovine osamdesetih godina. časove gitare učila je kod čuvenog Radomira Mihajlovića Točka. Svirala je klupsku muziku kao basista sastava „Old Spice Band“. Za PGP RTS objavila je album Neću da odustanem.
Kao novinarka počela je prvo da piše za rok časopis "JU Rok magazin“, pa je od 1994. počela da radi na radiju Studio B, kao muzički saradnik i voditelj. Pisala je i za „Rock Express“. 2000. godine radila je sa Peđolinom dečije programe, i bila autor emisija "Mala škola rokenrola", "Podsećanja" i " Mladi talenti".
„Skvo je poznata u domaćoj rokerskoj javnosti po svom konzervativnom stavu prema muzici i respektabilnom odnosu prema ostavštini perioda 70-tih godina na prostoru bivše Jugoslavije. Njen drugi album Samo pokušavam da živim, izdao je "Rock Express Records" 2008 godine. Na albumu se nalazi 9. pesama na kojima su učestvovali članovi Riblje čorbe, Točak, Bata Kostić (JU Grupa ), Dadi Stojanović (Zona B.), Proja (Fuzzbox), Babura (Siluete), njen sin Pera, Šćepa (Nightshift).“ Izvor: Barikada.
Kao uličnog svirača mogli ste je videti u Knez Mihajlovoj ulici.

Branislav Petrošević Petrući, glumac i komičar Indeksovog radio pozorišta. Rođen je u Pe09.05.1955. a preminuo je u Beogradu 09.11.2019. godine. Petrući je svoju karijeru započeo, u radijskom programu Indeksovo radio pozorište, gde je zajedno s kolegama stvarao zabavni program. Teme su im na početku bile studenti i gazdarice a od 1981. godine počeli su raditi vruće političke, ozbiljne emisije. U prvom programu radija Beograd sarađivao je u emisijama Vreme sporta i razonode, „Radio sport”, „Radio 202.” i drugim. On je ostao i u novom izdanju projekta „Indeksovo pozorište“, sa kojim je osvojilo Oskar popularnosti. Posle 2000, zajedno sa Slobodanom Bićaninom Bićkom i Markom Stojanovićem Markosom bio je i član „Indeksovaca“, čija je prva predstava Izbori - jer ste vi to tražili, premijerno izvedena 12. novembra 2003, igrana 100 puta i imala više od 85 hiljada gledalaca. Glumio je još u raznim predstavama i učestvovao u brojnim emisijama: Komplikovani prenos, Isus se vraća kući, Tri praseta, Ne ostavljaj me samog dok himna svira, Istočno od Rajha, Brat i mir, Svet ili ništa, Za šaku glasova, U kući Velikog blata, Dno brate, Tamo daleko je sunce i mnogim drugim. Godine 1984. Petrući je glumio u filmskoj komediji Moljac i utom filmu Branislav Petrušević glumi lika po imenu Petrući. 1990. godine je glumio u muzičkoj komediji Hajde da se volimo 3, trilogiji filma iz 1987. Film je doživio veliku popularnost, i u bioskopima ga je pogledalo oko pet miliona gledalaca. Petrući je na sceni Kombank dvorane 26. marta 2019. obeležio svojih 40. godina karijere izvodeći stend-ap šou Svremeplov. U svom bogatom repertoaru Petrući je igrao u predstavama Tito u raju, Boj na Kosovu, “Sa koje strane rešetaka je zatvor”, “Kladionica - naša najrazvijenija privredna grana”, “Brze pruge”, “Jugo kako to gordo zvuči”, “Vikend akcija” “Izbori bez izbora” i drugima. Godine 2013. je bio učesnik rijalitija VIP Veliki brat. Preminuo je 9. novembra 2019. u Beogradu. Kremiran je 15. novembra na beogradskom Novom groblju.“ Izvor: Vikipedija.

Dušan Nikolić - Staja bivši jugoslovenski i srpski fudbaler i trener. Rođen u Beogradu 23.01.1953. gde je i preminuo 15.12.2018. godine. Nadimak Staja dobio je po Englezu Nobiju Stajlsu rođenom 18.05.1942. u Mančesteru. Najveći deo igračke karijere, od petlića pa do seniorskog staža, proveo je u Crvenoj zvezdi za koju je nastupao 307 puta (od 1970. do 1980), uz pet golova. Dobio je nadimak arhitekta zbog svojih umeća da razgradi igru protivnika i započne gradnju svog tima, a posle "Marakane" igrao je dve sezone u engleskom Boltonu, da bi karijeru završio u Teteksu i OFK Beogradu. Za selekciju Jugoslavije odigrao je četiri utakmice uz jedan gol, a po završetku igračke karijere radio je kao trener u Omladinskoj školi Zvezde, vodio je i neke klubove Srpske lige. O njegovim ljudskim vrednostima najbolje govore saigrači sa kojima je, i po završetku kaijere, uživao u druženju. Bio je aktivan član sekcije veterana Crvene zvezde, neko ko je unosio radost u mnogo brojna druženja koja su naše legende organizovale.

Mirko Marijanović, bivši predsednik fudbalskog kluba Partizan i predsednik vlade u vreme vladavine Slobodana Miloševića. Na ovom mestu bi bio greh ne pomenuti sina Mirka Marijanovića. Momka koji je zračio skromnošću i poštenjem a koga smo svi zvali "Rus". Vladimir Marjanović - Rus, rođen je 29.09.1978. godine u Beogradu, odrastao na Banjici , je primer kako jedno ludo vreme i rat ne mora po pravilu da iznedri bahate sinove raznoraznih ljudi na visokim političkim pozicijama.
Mirko Marjanović je rođen 27. jula 1937. godine u Kninu (Hrvatska), gde je završio gimnaziju. Počeo je da studira Muzičku akademiju u Zagrebu, ali je promenio preokupaciju i studirao ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, gde je diplomirao 1960. Radio je u preduzeću Tvik u Kninu, Rudarsko-metalurškom kombinatu Zenica, a zatim u Progresu, gde je od 1979. bio generalni direktor spoljnotrgovinskog preduzeća. Sa ruskim Gaspromom osnovao je mešovitu firmu Progresgas-trejding. Funkciju direktora, odnosno predsednika Upravnog odbora Progresa zadržao je i dok je bio predsednik vlade. Bio je jedno vreme predsednik FK Partizana. Preminuo je na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu 21. februara 2006. godine.Za predsednika Vlade Srbije biran je dva puta - prvi put 18. marta 1994, a drugi put 24. marta 1998. Obe vlade su bile koalicione. U jednoj je participirala Nova demokratija Dušana Mihajlovića, a u drugoj Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja i JUL Mirjane Marković u okviru Leve koalicije.Nekoliko zakona donesenih u vreme njegovog mandata omogućili su represiju nad profesorima, studentima i novinarima koji nisu podržavali režim Slobodana Miloševića. Posebno treba izdvojiti Zakon o univerzitetu iz 1998. godine i Zakon o informisanju iz 1998. godine.Podneo je ostavku na funkciju predsednika Vlade Srbije 21. oktobra 2000, nakon što su SPS-DOS-SPO postigli dogovor o formiranju prelazne republičke vlade do prevremenih republičkih izbora krajem te godine. Sve ukupno, to je jedan od najdužih premijerskih mandata u Srbiji. Njegov mandat padao je u vreme dva rata (bosanskog i kosovskog) tokom raspada Jugoslavije, kao i u vreme hrvatske Oluje kada se u Srbiju iselilo celokupno stanovništvo Krajine i njegovog rodnog grada Knina. Slobodan Milošević je Marjanovića 23. decembra 2001. iz zatvorske ćelije u Hagu ovlastio da ga u odsustvu zastupa na funkciju predsednika Socijalističke partije, što je Marjanović činio do avgusta 2002, kada je razrešen te dužnosti. Nova vlast podnosila je krivične prijave protiv njega, ali one nisu imale sudski epilog. Autor je knjiga „U raljama dosovske demokratije“ i „Iz krize u reforme“ Izvor: Vikipedija.

Zorica Marković, pevačica narodne muzike, kratko je živela u stanu u prizemlju u Bulevaru oslobođenja broj 86.
„Rođena je 09.06.1959. godine u Kosijeriću. Karijeru je započela sedamdesetih godina, da bi tokom sledeće decenije postala jedan od najistaknutijih izvođača narodne muzike, sa preko pet miliona prodatih ploča. 1988. godine se pojavljuje u trećem delu kultnog serijala Tesna koža, u kojem peva svoju pesmu Lijte kiše. Učestvovala je u rijalitijima Veliki Brat, Farma i Zadruga. Zorica je u mladosti trenirala rukomet. Ima dva sina, Dejana i Iliju.“ Izvor: Vikipedija.

Vojislav Rodić stručnjak za informacione tehnologije koji se često pojavljuje u medijima kada su teme internet bezbednost, tehnologije, ili obaranje platformi Fejzbuk, Instagram, Vatsap gde je na televeziji Prva govorio kao IKT ekspert za društvene mreže. Vojislav Rodić je jedan od osnivača Registra nacionalnog internet domena Srbije, bio je predsednik Upravnog odbora u mandatu 2016-2019, stručnjak je za implementaciju internet tehnologija i direktor firme I-Net. član je tima za izradu Nacionalne strategije za razvoj telekomunikacija u Srbiji do 2007, za potrebe Ministarstva za kapitalne investicije. Konsultant za Savet Evrope Projekat borbe protiv ekonomskog kriminala u Republici Srbiji – Radne grupe na temu Sajber kriminala. Koordinator je radne grupe za izradu pravila registracije u ćiriličnom IDN domenu .srb Vojislav Rodić je rođen 15.11.1957. godine i živi u Bulevaru oslobođenja broj 76.

Gordana, Jojić, Nikolić višestruka šampionka Jugoslavije u većini disciplina sa puškom, koja je kao članica streljačkog kluba „Partizan“ bila prvak Jugoslavije u disciplini vazdušna puška 1980. godine. Bila je član reprezentacije koja je 1971. godine bila treća na Evropskom prvenstvu u disciplini MK puška - trostav. U trenerskom tandemu sa Mirjanom Mašić stvorila je takmičare, sposobne da budu deo reprezentacija na juniorskom i seniorskom nivou.
Izvor SK Partizan strana 66.
Bila je višestruka balkanska i državna šampionka a kasnije veoma uspešan viši streljački trener. Streljački klub Zvezdara, u kome je ponikla čuva uspomenu na velikog srpskog strelca, reprezentativku i kasnije uspešnog trenera Gordanu Jojić Nikolić, održavanjem takmičenja Gocin memorijal.
Gordana je živela na poslednjem dvanaestom spratu u Bulevaru oslobođenja broj 78. Prerano je preminula ostavivši za sobom dva sina, Miloša i Marka.

Veran Zečar, advokat koji je odbranio Branka Lazarevića, nekadašnjeg šefa kabineta nekadašnjeg ministra policije Ivice Dačića, u slučaju optužbe za odavanje službenih tajni grupi Darka Šarića.
Rođen je 29.01.1972. godine, živi u Bulevaru oslobođenja broj 68. U vreme dok je košarkaški teren na Drugaku bio prepun, svakodnevno je dlazio na basket koji se igrao tri na tri.

Dušan Mihailović, rođen 30.10.1975. godine, komšija iz broja 78. Dušan je sa funkcije direktora Direkcije za poslove sa stanovništvom, ispred Eurobanke davao savete za mala i srednja preduzeća nakon epidemije virusa Korona.

Poznati stanovnici Prvaka

Milorad Komrakov, rođen 07.06.1955. godine u Vršcu. Novinar i bivši urednik informativnog programa RTS-a u vreme vladavine Slobodana Miloševića, posle čega je napisao knjige: 02:06 Bombardovanje RTS-a: Moja istina , Moj šesti oktobar
„Predsednik Udruženja novinara Srbije od 13. VI 1996. do 28. X 2000. Maturirao u Jedanaestoj beogradskoj gimnaziji (1973), diplomirao žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Beogradu (1978). Profesionalni novinar od 1974. godine - novinar, redaktor i urednik u studentskom radioprogramu Indeks 202, novinar Programa 202 Radio Beograda, pa novinar Informativnog programa Televizije Beograd (do 5. oktobra 2000). Urednik TV dnevnika 3 (1983-1985) i TV dnevnika 2 (1985-1989), urednik unutrašnjopolitičke rubrike TV Beograd (1990), glavni i odgovorni urednik Informativnog programa TV Beograd (1990-2000). Dobitnik godišnje nagrade RTS (1989), godišnje nagrade Udruženja novinara Srbije „Svetozar Marković” (1989). član Glavnog odbora Socijalističke partije Srbije. član Upravnog odbora Udruženja novinara Srbije (1992-1996) i član Predsedništva Saveza novinara Jugoslavije (1996-2000). Posle 5. oktobra 2000. godine raspoređen na nenovinarske poslove u RTS. Odlukom Suda časti isključen iz Udruženja novinara Srbije (8. februara 2001).“ Izvor - UNS

Milorad Roganović i njegova supruga Vesna Roganović žive u stanu u kome je živeo Miki Manojlović.
„Milorad Roganović (Rogan) je rođen 1951. godine u Beogradu. Novinarstvom počinje da se bavi 1975. u omladinskim redakcijama listova »Mladost«, »Omladinske novine« i »Student«. U redakciju prve radio-stanice van sistema radio-difuzije Srbije - Studio B dolazi početkom 1977. Od novinara saradnika, urednika u redakciji, urednika redakcije do mesta glavnog i odgovornog urednika pravi karijeru profesionalca i nezavisnog novinara. Od početka 1989. zamenik je generalnog menadžera i programski direktor Studija B (redakcije koja već tog trenutka raspolaže sa tri radijska programa, prvi - dvadesetčetvoročasovni informativni program, drugi - etnomuzika i informacije, i treći - dvanaest sati klasične muzike).Od 1989. pored Generalnog direktora Studija B Dragana Kojadinovica, jedan je od osnivača i vlasnika prve nezavisne televizijske stanice u Istočnoj Evropi, „NTV Studio B“, koja je 28. marta 1990. posle samo sat emitovanja upadom policije ugušena. Nekoliko meseci potom u novembru iste godine, kreće NTV Studio B, uprkos svim otporima Miloševićevog režima. U to doba ova televizija je najcitiranija informativna redakcija u evropskim medijima. Milorad Roganović i u to doba obavlja funkciju programskog direktora radija i televizije i zamenika generalnog direktora Dragana Kojadinovica. Maja 1995. postaje generalni menadžer i glavni i odgovorni urednik svih programa radija i televizije. Po naređenju Slobodana Miloševića 1996. policija upada u Studio B rastura redakciju, smenjuje rukovodstvo i u to doba privatnu kompaniju NTV Studio B pretvara u državno preduzeće, što je Studio B i dan danas.U međuvremenu je tri puta, kako su se menjale vlasti u Srbiji i Beogradu bio izbacivan s posla i ponovo se vraćao. Do 2010. je bio na funkciji glavnog urednika Radio Indeksa.Autor je serije radijskih i televizijskih intervjua sa najvišim jugoslovenskim i stranim državnicima. Dobitnik je najviših novinarskih nagrada u kompaniji i u Srbiji (nagrada »Svetozar Marković«, Udruženja novinara Srbije, za izveštavanje i praćenje događaja iz Rumunske revolucije, za vreme pada režima Nikolaje čaušeskua), novinar koji je za poslednjih petnaest godina intervjuisan i citiran u nekoliko desetina svetskih magazina (Vašington post, Njujork tajms, Joširo šimbun...). Smatra se jednim od najvećih nezavisnih novinara u Srbiji poslednjih deset godina. član je Udruženja novinara Srbije (UNS), Međunarodne federacije novinara (International Federation of Journalists) sa sedištem u Briselu i Udruženja Evropskih Novinara Srbije (UENS).Milorad Roganović smatra se jednim od stručnjaka za etiku javno izgovorene reči, kodeks novinarske profesije i lokalne medije. Saradnik je Centra za liberalnodemokratske studije (CLDS) u Beogradu, i jedan od autora projekta »Etika javne reči u politici i novinarstvu«.“ Izvor Vikipedija.
Vesna Roganović, (1951, Beograd), novinarka i prevoditeljka, diplomirala je opštu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Više od tri decenije za različite štampane medije prati ličnosti i dešavanja iz oblasti kulture u zemlji i svetu. Bila je urednica kulturnih rubrika u listovima Borba, Nova Nada, Blic, Demokratija i Danas. Uređivala je Politikin dodatak Kultura, Umetnost, Nauka. od 2007. do 2016. U brojnim člancima i intervjuima predstavila je domaćim čitaocima, neretko i prvi put, najuglednije savremene svetske i domaće autore. Neki od tih razgovora sa vodećim svetskim piscima i nobelovcima objavljeni su u njenoj prvoj knjizi intervjua Sfinga pred vratima (Dereta, 2015). Intervjui sabrani u ovoj knjizi čine mali, ali najekskluzivniji deo njenog bogatog novinarskog opusa. Objavila je i više od trideset prevoda beletrističkih knjiga za decu i odrasle, pored ostalih, i dela čarlsa Simića, Nadin Gordimer i Džoan Rouling (sedam romana o Hariju Poteru, u koautorstvu sa sinom Draškom Roganovićem). Dobitnica je priznanja Kapetan Miša Anastasijević, Kočićevo pero, Fakulteta umetnosti u Beogradu, Zmajevih dečjih igara i Godišnje nagrade lista Danas.“ Izvor izdavačka kuća Dereta.

Biljana Srbljanović rođena 15.10.1970 u Stokholmuu Švedskoj, dramska spisateljica i redovna profesorka Fakulteta dramskih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. Išla je u osnovnu školu Bora Sranković u odeljenje VIII/5 na Banjici i živela je u Bulevaru oslobođenja broj 82.
„Njen dramski rad karakterišu politička angažovanost i oštra kritika savremenog društva. U politici je poznata po proevropskom stavu, liberalnim shvatanjima. Bila je kandidatkinja Liberalno-demokratske partije za mesto gradonačelnika Beograda na lokalnim izborima 2008. godine, a od 2018. godine je članica Saveta za kreativne industrije predsednice Vlade Srbije Ane Brnabić. U politiku je ušla početkom devedesetih, kao studentkinja drame na FDU. Tada je počela da piše, ispočetka dramske kritike, a kasnije i političke tekstove, za kragujevački desničarski časopis -Pogledi-, na inicijativu svoje tadašnje prijateljice i mentorke Isidore Bjelice. Kasnije tokom devedestih, radikalno menja političke stavove. Bivša je članica političkog saveta Liberalno-demokratske partije. Poznata je po svojim liberalnim stavovima i podršci manjinskih i LGBT prava. Dok je živela u Srbiji, njena kritika je bila okrenuta ka srpskom društvu (Beogradska trilogija, Porodične priče, Pad), da bi joj, kad je otišla iz Srbije i počela da upoznaje evropsko društvo kao i nakon posete SAD, meta postalo društveno ustrojstvo tzv. „prvog sveta“ i njihov način života, konkretno, naličje ujedinjene Evrope (predstava Supermarket), ili „američki san“ (predstava Amerika, drugi deo). Almut Vagner, dramska spisateljica iz Hamburga kaže da niko ne zna da opisuje i analizira tako dobro fenomene istorijskih zaokreta, tranzicije između dve ere, kao Biljana. U poslednjim dramama se takođe govori i o nekim čisto metafizičkim temama kao što su usamljenost, starenje i naročito smrt. Napisala je jedanaest pozorišnih komada: Beogradska trilogija (1997), Porodične priče (1998), Pad (2000), Supermarket (2001), Amerika drugi deo (2003), Skakavci (2005), Barbelo, o psima i deci (2007), Nije smrt biciklo (da ti ga ukradu) (2011), Mali mi je ovaj grob (2013), Tuđe srce ili pozorišni traktat o granici (2016), Vrat od stakla (2018)Kao glumica se pojavila u nekoliko filmova: Pad u raj (2004), Lisice (2002), Zemlja istine (2000), Kazna (1999). Kao student Akademije napisala je scenario za 13 epizoda serije -Otvorena vrata-, koja na humorističan način govori o životu jedne građanske porodice." Izvor: Vikipedija.

Geroslav Zarić u svetu pozorišta i filma poznati i priznati scenograf. Dobitnik sedam Sterijinih nagrada za scenografiju i četrdeset i dva domaća i međunarodna priznanja. Slikar i redovni profesor na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Do 1998. godine živeo u Bulevaru Oslobođenja 76.
„Rođen je 9. maja 1951. u Milutovcu. Diplomirao je 1976. na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. član ULUPUDUS-a od 1976. od kada je i u statusu samostalnog umetnika. Zvanje istaknutog umetnika dobio je 1996. godine. Redovni profesor fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu. Bavi se i slikarstvom i scenskim dizajnom. Jedan od osnivača grupa Akt i Nova osećajnost. Autor je preko dvestotine pozorišnih scenografija. Sarađivao je sa najistaknutijim srpskim pozorišnim rediteljima, kao i sa onima sa nekadašnjeg jugoslovenskog prostora. Realizovao scenografska rešenja i na brojnim festivalima: BELEF, Budva grad teatar, Ohrdisko leto. Geroslav Zarić uradio je i brojne scenografije za televiziju, u dramskim i serijskim emisijama. Kao dizajner i grafičar učestvovao na brojnim izložbama u zemlji i inostranstvu, na Majskom salonu, Oktobarskom salonu, Praškom kvadrijenalu. Dobio je oko pedeset nagrada, među kojima i sedam Sterijinih nagrada. Važnije predstave za koje je Geroslav Zarić uradio scenografiju su: Sveti Georgije ubiva aždahu, Kir Janja, Laža i paralaža, Sabirni centar, San letnje noći, Besnilo, Pokondirena tikva, Jegorov put.“
Izvor Opera Teatar Madlenianum.

Mileta Mikarić (1956. - 2016.) slikar u beogradskim krugovima poznat kao jedan od najboljih slikara sakralne tematike. Među poštovaocima i kritičarimaupamćen je kao umetnik koji „na velika vrata, himnički, velikim formatima slika, uvodi anđeosko u savremeno slikarstvo“. Slikao je anđele i nebeski svet ne na kanonski već na vizionarski način. U pejsažima Milete Mikarića borave anđeli sa iskrenom nadom umetnika u nadolazeći preporod i obnovu, srpskog i slovenskog sveta kao i celokupnog čovečanstva.
„-Sve mora tri puta da se ponovi da bi se razumelo-, kaže slikar i dodaje, Moja majka je rođena drugog dana slave Svete Troice, I rodila je tri sina. Ta prva slika iz čisto emocionalne svere kasnije je prerasla u potrebu za bavljenjem sakralnom umetnošću opredeljenoj ka večnosti. 1992. godine ukazala mi se prilika da posetim po prvu put Moskvu i uživo pogledam ikone čuvenog ruskog ikonopisca Rubljova. Pošto sam u njegovim delima sagledao savršenu formu stvorila se potreba da svojom rukom ponovim njegovu ikonu Svete Troice. Po povratku Iz Moskve naslikao sam platno posvećeno Svetoj Troici koja su predstavljala okov origanalne ikone. Platno je slikano u intenzivnom tonalitetu žuto zlatnog – to su boje vazduha i duše. Kao juvelir pravio sam zaštitni oklop od čiste svetlosti za ikonu Rubljova, za večnost.2007. godine tokom priprema izložbe u Ruskom Domu upoznao sam se sa radom ruskih simbolista koji su svojom velikom religioznošću i slobodom izražavanja uspeli da dostignu kanonsku verodostojnost. To mi je pomoglo u sopstvenoj slobodi izražavanja, kada sam izgubio strah o ostvarenju dostizanja sakralnosti slike izvan kanonskog crkvenog slikarstva. Samo stvaranje iz radosti jeste dokaz vere. U ruskom jeziku je sačuvan smisao sveta u reči mir (svet) kao i srpskom svet u smislu sveti. Kada sam pogedao film Sokurova Ruski kovčeg naslikao sam Anđela Srebrnog Doba koji tera lešinara koji dolazi sa zapada. Pojavio se kao anđeo zaštitnik kao znak večne pobede života nad smrću. Jer suština boga je ljubav, a ne kazna. Gde ima Boga ima života i umetnosti koja je upravo oda životu a udaljavanjem od Boga dolazi do nestanka prave umetnosti koja nepovratno odlazi u senzaciju kao manifestaciju moći. Takva umetnost je oda smrti koja se manifestuje u glorifikaciji estetike ružnog. Osim zajedničke vere Pravoslavlja, slovenskog jezika, kulture i tradicije Rusi i Srbi su ujedinjeni u vrhunskoj ideji dobra – koja nastaje isključivo u zajednici sa Bogom. Ta vera u ljubav i jednakost između lepog i dobrog ovekovečena na freskama i ikonama srpske srednjevekovne umetnosti, ikona Rubljova, slikama ruskih simbolista predstavlja jedinstvo našeg i nebeskog sveta. Carstvo je uvek od Boga dato i carstvo je onoliko koliko je po Božijem zakonu. Imperija je zla.“ Izvor: Mileta Mikarić blog.
„Tokom prvih godina studija crtao je samo leševe, raščerečena tela i ubistva. Sakupljalo se zlo u umetniku kao talog vremena, nagoveštaj ratova i kataklizmi u okrilju mraka crtačkog kjaroskura. Posle više godina bivanja u tami crno-belih odnosa, vlast demona slomljena je nad iskušenikom i na prvoj, manifestnoj slici „Anđeo dugog vrata“ iz 1983. godine prikazao je jednog on najlepših i najmističnijih anđela u srpskom slikarstvu, neobično važnog za njegov opus. Od tog trenutka ništa drugo nije slikao osim anđela i prestao je da crta.Na njega je veliki utisak ostavilo jevanđelje Esenskog bratstva u kojem prahrišćani opisuju tajne nebeskog sveta, glavni predmet interesovanja ovog umetnika.“ Izvor: Pečat.
Živeo je u Bulevaru oslobođenja broj 72. Preminuo je tokom svoje izložbe Noć nad Srbijom.

Nedeljko Todorović poznati tv meteorolog.
„Rođen je 7. septembra 1952. godine, u Karlovcu. Od 1965. godine živi u Beogradu, u kome je završio osnovnu školu, IV beogradsku gimnaziju i Prirodno-matematički fakultet, grupa za meteorologiju. Zaposlen je u Hidrometeorološkom zavodu Srbije. U periodu 1979-1991 godine, radio je u Odeljenju za radarsku meteorologiju, a od 1991. godine - u Odeljenju za kratkoročne prognoze vremena. Povremeno je bio prezenter vremena na raznim televizijama i predavač meteorologije u Školi visokogorstva i Školi za planinarske vodiče. Posebno istraživačko interesovanje mu je veza sunčeve aktivnosti i vremena i klime na Zemlji, sinoptička klimatologija i klasifikacija tipova vremena. Ima 46 objavljenih stručnih i naučnih radova u vodećim svetskim i domaćim časopisima. Autor je knjige “Meteorologija” (za decu), Kreativni centar, Beograd, 2009. Autor je ili koautor u pet svesaka “Beogradske škole meteorologije” (2008-2012). Dobitnik je književne nagrade “Neven” za popularnu nauku, 2009. Pohađao je Prvu (1994) i Petu (1998) međunarodnu letnju školu meteorologije, u Krivaji kod Bačke Topole.član je Meteorološkog društva Srbije, čiji je bio i predsednik od 2003-2005.“ Izvor internet portal Srpski krivak.

Bojan Vasković, pre svega dobar momak. Kao dečak igrao je fudbal i u banjičkom klubu F.K. Rad, a onda je postao pevač grupe Leksington band. Rođen 28.07.1983. godine du Sarajevu iz kog tokom ratnih sukoba kao dečak od deset godina 1993. godine dolazi u Beograd. Tokom ratnih dejstava u Sarajevu otac mu je pogođen snajperskim metkom dok se vraćao sa posla i sve do svoje smrti bio je nepokretan. Zbog srodstva sa visokim oficirom Vojske Republike Srpske Jovom Đogom, Bojan je bio sumnjičen za skrivanje generala Ratka Mladića. Prilikom doseljenja u Beograd, Bojanova porodica je dobila za smeštaj prostorije nekadašnje prodavnice "Centroprom", na Banjici, na takozvanom "mostiću" Prvaka na adresi Crnotravska između brojeva 1v i 1g. Igrom slučaja baš prekoputa prostorija u kojima je živeo Bojan sa porodicom, na zidu zgrade ulaza Bulevar Oslobođenja broj 64. 29.06.2019. naslikan je mural generalu Ratku Mladiću.

Jelena Smiljanić, udata Šribar, kao direktorka za ljudske resurse mnogih firmi u kojima je radila, svoja iskustva delila je kroz intervjue za pisane i elektronske medije.
Jelena je rođena 1978 godine, kao i sva banjička deca završila je osnovnu školu „Bora Stanković“ gde je išla u odeljenje 8/1. Živela je u Bulevaru oslobođenja broj 78. i starija je sestra Ivane Smiljanić koju ćemo pomenuti kao sledeću u ovom nizu.
„Jelena je bila deset godina u duvanskoj industriji, gde je i prošla sve pozicije u HR-u. Pored toga je radila i u Nevladinom sektoru za razvoj mladih, bila je asistent na katedri na Filozofskom fakultetu. Po obrazovanju je psiholog (Master of Science (Psychology 1997 - 2004) a pored svega je i psiho terapeut.“ Izvor
Kao direktorka za ljudske resurse radila u firmama „British American Tobacco“, “Societe Generale”, “Otp Banka Srbija“, „Mercator - S“. Za dnevni list „Novosti“ 23.09.2021. godine Jelena je ispred firme „Mercator - S“ govorila povodom dobijanja važnog priznanja Friendly Enterprise sertifikat: „Mi smo ogromna kompanija sa više od 8.300 ljudi i jako se trudimo da se čuje glas svakoga od njih. Organizovali smo veliko istraživanje o zadovoljstvu u kojem je učestvovalo više od 90% naših zaposlenih. Nakon toga smo uradili analizu rezultata i definisali mere kojima smo poboljšali baš one segmente koje naše koleginice i kolege smatraju najvažnijim. Divno je što smo za taj trud prepoznati i kroz dobijanje ovog prestižnog sertifikata i nadamo se da ćemo ovakvim svojim pristupom motivisati i ostale poslodavce u Srbiji da dodatnu pažnju obrate na podršku zaposlenima u usklađivanju privatnih i poslovnih obaveza - rekla je Jelena Šribar, direktorka područja ljudskih resursa u kompaniji Mercator-S.“
U intervjuu koji je 02.08.2021. dala za Bizz Life govorila je mladim generacijama koje ulaze u svet korporativnog poslovanja. Za isti portal govorila je o izazovima u svetu menadžerskog posla i taj njen intervju možete čuti na ovoj adresi.
Jelenu takođe možete čuti u videu u kom je u ulozi Alumnistkinje govorila ispred Societe Generale banke.
Jelenin intervju povdom zabluda u građenju karijere možete pročitati na ovoj adresi.
U članku iz dnevnih novina Blic iz 2017. godine možete pročitati Jelenine savete upućene studentima koje je ispred Societe Generale banke primala na praksu: „Sa studentima koji učestvuju u ovom programu dogovorili smo se da tokom prvih šest meseci prolaze kroz različite sektore unutar banke, a da ostatak prakse, narednih šest meseci, provedu u sektoru u kom su se najviše 'pronašli' -objašnjava Jelena Šribar, direktorka direkcije za ljudske resurse Sosijete ženeral. Zadatak zaposlenih u banci je da studentima ponude da učestvuju u različitim projektima – u okviru projektnog menadžmenta, IT sektora, digitalnog marketinga, odnosno komunikacije na društvenim mrežama, analize onlajn platformi, kontent marketinga. Krajnji cilj zaposlenih je, kaže Šribar, da zajedno promene stereotipe o radu u bankarskim i finansijskim instituacijama. - Želimo da nam studenti postavljaju što više pitanja, da daju svoje predloge i ideje jer su upravo oni generacija koja na neki način najaktivnije prati i nameće nove trendove i u poslovanju i u praksi - kaže Šribar. Prema njenim rečima, banke danas, više nego ikada pre, moraju da uče od svojih potencijalnih korisnika, a Sosijete ženeral konstantno otvara nova poglavlja u komunikaciji sa onlajn zajednicom. - Na ovaj način naš tim osvežiće nove ideje i ljudi sa kojima ćemo međusobno razmenjivati informacije o potrebama novih generacija, a ujedno i motivisati naše zaposlene da dodatno pomeraju granice u eri digitalne ekonomije - zaključuje Šribar“.

Ivana Smiljanić je vizuelna umetnica i plesačica iz Beograda, rođena 1980. Diplomirala je 2005. godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu i na istom fakultetu magistrirala 2009. godine. Kao stipendista Kultur Kontakta iz Beča usavršila je video performanse na letnjoj akademiji lepih umetnosti u Salcburgu. Završila je jednogodišnji program Ženskih studija centra za ženske studije u Beogradu, kao i alternativni program Kvir studija na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju. Saradnica je Festivala BeFem od 2011. godine i članica Upravnog odbora AŽC od 2020. Živi u Beogradu i Sofiji. Dobitnica je Nagrade Dimitrije Bašičević Mangelos za 2009. i Henkel Art Award za Srbiju 2011. Njeni radovi su deo Kolekcije Telenor. Realizovala 13 samostalnih izložbi i performansa i više od pedeset puta učestvovala na grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu.“ Izvor Izložba "Ženske priče"
Ivana je išla u neparnu smenu osnovne škole Bora Stanković, odrasla je na Banjici živeći u Bulevaru oslobođenja broj 78. Mlađa je sestra pomenute Jelene Smiljanić Šribar.
O Ivaninim izložbama možete pročitati na ovim adresama:
U domaćinstvu i umetnosti, Nevidljiva, Zapemtićeš ti mene.

Dušan Arbajter, rođen 15.07.1945. dobitnik Ordena Svetog Save, kao inženjer zadužen za konstrukciju i tehnologiju, uz svoje kolege Vojislava Marisavljevića, Milutina Marjanovića i Dragana Kocića - Ćoće, još jednog bivšeg banjičana sa Drugaka, iz Bulevara oslobođenja broj 114. angažovan na postavljanju glavnog pozlaćenog krsta na vrh kupole Hrama Svetog Save.
Krst je visok dvanaest metara i težak četiri tone, rešenje vajara Nebojše Mitrića.
Inženjerski tim sa Banjice, Arbajter i Kocić, zajedno sa svojim pomenutim kolegama, bili su i idejni tvorci rešenja za posatavljanje glavne kupole na Hram Svetog Save. Gospodin Dušan je sa porodicom živeo u Bulevaru oslobođenja broj 82. Da bi se u penzionerskim danima preselio na Drugak u broj 106. Ime Dušana Arbajtera nalazilo se na tabli koje je stajala pored Spomenika Svetom Savi, levo od glavnog ulaza u Hram.

Dejan Cvetojević, osnivač i frontmen muzičke grupe Doghouse koja je nastala 1998. godine. Dejan je rođen 1978. Godine i živeo je na desetom spratu u Bulevaru oslobođenja broj 80.
“Iz želje da sviraju melodičnu punk muziku poput „Bad Religion“, „Good Riddance“, „PTTB“, „Strung Out“, „Farside“, tada jedva punoletni drugari osnivaju Doghouse. Nakon samo par proba bend iz dva maha snima dva demo snimka koji su završili na albumu „Trax“ objavljenim za „Automatik Rekords“. Ovo izdanje bilo je zaštitni znak mnogih klinaca iz generacije s kraja prošlog milenijuma. Pesma „Breaking“ sa tog izdanja objavljena je na kompilaciji u Nju Džersiju. Album „Trax“ pratio je spot za pesmu “My Best Friend” koja je bila i soundtrack filma “Zemlja istine, ljubavi i slobode“, što je u mnogome doprinelo i na popularnosti Doghouse. Usledili su brojni nastupi koje su krasili odlična posećenost, konstantno višeglosno pevanje sa publikom i sjajna atmosfera. Diskografija benda je tokom vremena postala bogatija za još četiri izdanja, 2 EP-a i 2 albuma. U prve dve decenije bend je napravio pauzu dugu 7 godina koja se konačno prekida novembra 2013. rasprodatim koncertom u Domu Omladine Beograda. Doghouse je u prošlosti svirao na brojnim festivalima poput: „Exit“, „To Be Punk“, „Beer Fest“… dok je u novembru 2015. po prvi put su u sklopu promocije povratničkog EP-a „Dysfunction“ odjezdio do zemlje filozofije, Olimpijskih igara, turizma i girosa. Upisani su nastupi u Atini, Solunu i Volosu dok je turneja otvorena svirkom u Skoplju. Godina 2016. obeležena je ne preteranom koncertnom aktivnošću već radom na prvom albumu posle 15 godina. U septembru 2017, kao rezultat dobre saradnje, holandski „Morning Wood Records“ objavljuje CD koji krasi 10 melodičnih, sjajno produciranih, pesama u preko 33 minuta muzike koji prati sjajan cover izdanja. Kako još uvek nije bilo klasične promocije ovog albuma bend vas poziva na druženje kojim će obeležiti i dve decenije rada.
Izvor: Out of the darkness.

Marina Tarle, naša komšinica iz Bulevara oslobođenja 60, pojavljivala se u medijima 2015. godine kao osnovač udruženja Nove Perspektive. Marina je bila kreator koncepta festivala svesnosti koji su se održavali prethodnih godina u Mikser Housu. Organizovala je i ekskluzivna predavanja Krešimira Mišaka “Na Rubu Znanosti” u Domu Omladine Beograda kao i mnoge druge značajne seminare, radionice i retreat putovanja. Marina je kao producent dugo godina radila na BK televiziji i u producentskim kućama „Adrenalin“ i „Emoušn“. Na projektima: Ja Imam Talenat - Rtv Pink, Vratice se Rode - Rtv B92, Piramida - Rtv Pink, Karaoke Obračun - Rtv B92, Šesto čulo - Rtv Pink Marinino gostovanje u Art Magazinu povodom festa Nove Perspektive u Mikser Hausu održanog 2015 godine možete čuti na ovoj adresi, kao i intervju sa samog Festa na ovoj adresi.
Iz braka sa popularnim rok muzičarem Srđanom Gojkovićem, Giletom, Marina ima sina Uroša

Maja Atanasijević, rođena 27.04.1976. godine, manekenka, srpski top model, stilista, scenograf i slobodni umetnik sa pseudonimom Zipa Yoma koja je živela u Bulevaru oslobođenja broj 86. U osnovnoj školi “Bora Stanković” išla je u odeljenje VIII/7.
Maju možete čuti u emisiji Inspiracija dana - Maja Anastasijević Zipa Yoma od 09.06.2017. godine.
Magazin Wannabe ovako je opisao našu komšinicu Maju: Maja Atanasijević, poznatija kao Zipa Yoma. Legenda svih iole respektabilnih modnih revija u Beogradu pošto u drugim delovima otadžbine teško razume jezik a ne može samo da šeta i ćuti. Manekenka sa rečnikom kočijaša prevednim u trendi suburbani žargon. Zahvaljujući njoj Olja Bećković naučila izraze – gistro i šatro. Ali, padeže još nije. Lepotica sa stavom zveri, primer inspirativne agresivnosti, valjda zbog toga što je pre reč o stilskom privesku nego o stvarnoj potrebi da nalupa nekog. Osim ukoliko nije reč o Svetlani Ražnatović. Uporno mršava što dokazuje da joj puca za trendove. Srpska Kejt Mos sa malo više testosterona. Urbana od prvog do poslednjeg bre.“

Nikola Mihajlović poznatiji kao Nikolica, rođen 20.12.1970. godine, odrastao u Bulevaru oslobođenja broj 84. Stari Banjičar koji se pojavljuje u ulozi De Nira serijala Pevaj brate, kao i u ulozi pomoćnika inspektora Petrovića u filmu Četvrti čovek, a koga tumači glumac Feđa Stojanović. Takođe pojavljuje se i u nekim epizodama humorističke serije Andrija i Anđelka.

Stefan Čolović bokser u naselju poznatiji kao Ćela a u svetu boksa kao Princ od Banjice. Kratki dokumentarni film o Stefanu možete pogledati na ovoj adresi kao i članke u kojima govori o sebi sa stranica Republike i Vajsa. Stefanov meč sa beogradskog Kalemengdana možete pogledati na ovoj adresi.

U Bulevaru oslobođenja broj 80. Ispod takozvanog „mostića“ na ulazu iz garaža, nalazi se i banjički boks klub Serbian Fighter čiji je vlasnik Dragan Ignjatović koji je 2013. godine obavljao i funkciju predsednika bokserskog saveza Srbije.
U klubu Serbian Fighter snimana je i peta epizoda tv serijala Put ka vatrenom ringu. U klubu ponekad trenira i Veljko Ražnatović.

Goran Starčević, disk-džokej koji važi za jednog od najatraktivnijih di-džejeva na beogradskoj muzičkoj sceni. Istim zanatom bavi se i Goranov mlađi brat Miloš Starčević.

Komšije sa Prvaka koji su se pojavljivali u medijima

Milan Radivojević, zvani Čičak (05.04.1970. - 18.10.2021.) koji je živeo u Bulevaru oslobođenja broj 86. pojavljivao se u filmu „Crni Bombarder“. U sceni demontstracija kada ispred kordona polocije glumac Uliks Fehmiju izgovara: "Delije, evo ga Crni, je.." za njim pojavljuje čičak pa je možda trebalo: "Delije, evo ga čičak je..." U pomenutom filmu u istoj sceni demonstracija pojavljuje se još jedan naš komšija Saša Bogdanović zvani Kempes koji je nešto mlađi od Čička, rođen 1975. godine i koji živi kod pijačnog platoa dakle u kod Solitera. Milan je sahranjen na Novom bežanijskom groblju na parceli 190. grobno mesto broj 41.

Jasmina, Jasna, Avramović, 1995. godine pojavljivala se u spotu rok sastava Želimir i Višnja za pesmu Plave plesne cipele. Kao i u još dva muzička spota grupe Mr Blue Project – Lepe žene prolaze kroz grad i u pesmi Kao kap ove kiše Ljubomira Gavrića.
Jasna je rođena 12.05.1976. godine i živela je na poslednjem dvanaestom spratu u Bulevaru oslobođenja broj 80. U to vreme se družila sa momcima koji su pravili svoje početne korake u Rokabili muzici, Dejanom Ljubenovićem, Nikolom Dragovićem i Ivanom Kovačevićem koje ćemo uz njihov prvi bend i dalje karijere pomenuti na stranici Drugak.

Marija Marković, komšinica iz Bulevara oslobođenja broj 80. u stanu tačno ispod pomenute komšinice Jasmin, Jasne, Avramović. 24.06.2019. godine, pojavljivala se na tv „Prva“ u emisiji 150 minuta gde je kao doktorka pričala o mobilnoj aplikaciji "Flasterko" namenjenoj pomoći prilikom dečijih povreda. Komšinicu Mariju možete videti od minuta 26. do minuta 36.

Milica Pejović Milovančević. Dana 26.03.2020 za emisiju Beogradska Hronika govorila je bivša komšinica iz Bulevara oslobođenja 80. profesor dr Milica Pejović Milovančević, v.d. direktora Instituta za mentalno zdravlje. Milica je davala savete roditeljima male dece kako da se ponašaju povodom trenutne situacije vanrednog stanja i virusa „Korona“, koji je zahvatio planetu. Doktorku Milicu možete čuti od minuta 22:29 do 24:45.

Biserka Stojanović iz Crnotravske 1a, pojavljivala se u seriji „Istine i laži“, Tajne vinove loze, u reklamama kao na primer u reklami za makedonski VIP, seriji Jedini izlaz.

Vladimir Ziriković poznatiji kao Vlada Mauzer, generacija 1966. Komšija iz Crnotravske 1v. Kao pasionirani, svugde prepoznatiljivi navijač Crvene Zvezde a uz to i magistar Veterine, pojavljivao se na „Pink“ televiziji u emisiji Stavovi sa Tatjanom Votjehovski 22.02.2009. godine.

Aleksandar Antić - Sale Anta, rođen 16.02.1971. godine, 22.11.2017. godine učestvovao je u kvizu Stolice na televiziji „O2“. Kviz je vodio voditelj Srđan Dinčić a Anta se pojavio kao treći takmičar prvog serijala u 53. epizodi.

Vladimir Đurđić, bivši komšija sa Prvaka u dečijoj emisiji Zujalica na kanalu RTS-1 04.01.2020. pedstavljao je svoju knjigu Gospodari i Župani.

Arbajter Branko bio je gost i domaćin u današnjoj emisiji „Znanje imanje“. Kao domaćin svog poljoprivrednog gazdinstva u selu Lukavac kod Valjeva Bane je pričao o uzgoju borovnice i svom povratku u Srbiju. Zanimnjiv detalj emisije je i Banetovo pominjanje posebnog reda zasada borovnice čija će prodaja biti namenjena humanitarnoj pomoći za lečenje dece kojima je finansijska pomoć nepohdona. Banetovo gostovanje možete videti i čuti od minuta 50:17 do 54:15 na na ovoj adresi.
Bane je odrastao u Bulevaru oslobošenja broj 82, na „Prvaku“. Rođen je 02.02.1975. godine. U osnovnoj školi „Bora Stanković“ išao u odeljenje sa Vukom Jeremićem koga smo pominjali na stranici Drugak i Goranom Rajšićem koga smo pominjali na na stranici Gorica.
Posle završene osnovne i srednje škole odlazi na studije u Prag pa u Moskvi u kojoj je dugo živeo radeći sa svojiom ocem poznatim građevincem Dušanom Arbajterom koga smo pominjali na ovoj stranici. U Srbiju, Begrad, na Banjicu se vratio oko 2010. godine i od tada živi na „Drugaku“ u Bulevari oslobođenja broj 108. sa svoje dvoje dece i suprugom Danijelom koju ćemo pomenuti sledeću na ovoj stranici.

Danijela Arbajter, pojavljivala se u emisiji 150 minuta na tv Prva gde je kao fizioterapeut, govorila o modernim alatima za topljenje masnih naslaga sa stomaka.

Miloš Andrić stručnjak za bezbednost na internetu gostovao je u više televizijskih emisija na tu temu. Miloš je rođen 1990. godine. od 1997. godine živi u Crnotravskoj 1a. Išao je u osnovnu školu Bora Stanković. Radio je pet godina u Ministarstvu odbrane, pa je krenuo putem IT-a i sada vodi razne projekate u tom domenu.

Komšije sa Prvaka koji su nas prerano napustili

Mia Torbica (2007. - 2019.) devojčica i naša mala komšinica iz Crnotravske 1d koja je na žalost izgubila bitku koju je vodila nekoliko godina.

Aleksandar Aca Perić (1979. - avgust 2009.) Uvek vedrog duha, nasmejan. Iz dobre kuće, dobar đak. Inteligentan. Pristojan, kulturan, dobar. Organizator. Voleo muziku pa je na dečijim žurkama uvek na sebe preuzimao ulogu DJ-a, revnosno je čuvao svoje kasete, vodio precizan spisak imena pesama i izvođača. Voleo je Dens iako se to tada zvala „Rep“ muzika. SNAP, KLF i slično. Učio je dens brejkdens ples, išao na takmičenja. Trenirao fudbal u Partizanu i bio glavni „konkurent“ svom drugaru iz razreda a današnjem priznatom i poznatom treneru Marku Nikoliću, iz Gorice, koji je tada trenirao u Zvezdi, u „takmičenju“ ko će kad porastu pre postati profesionalni fudbaler. Živeo je na trećem spratu u Bulevaru oslobođenja broj 74. Aleksandar Aca Perić je 17.08.2009. sarhranjen na na groblju u rodnom gradu svojih roditelja, Lebanu na jugu Srbije.

Zoran Mirić (24.10.1979. - 12.11.2009.) Bio je neparna smena osnovne škole „Bora Stanković“ odeljenje VIII/1 i živeo je u stanu u prizemlju u Bulevaru oslobođenja broj 84. Posle bombardovanja Srbije 1999. godine preselio se u Hrvatsku, u mesto Crikvenica na obali Jadranskog mora, nedaleko od Rijeke. Radio je kao obezbeđenje u noćnim klubovima. 12.11.2009. godine u mestu Selce, na jadranskoj magistrali, vozeći motor doživljava udes u kome na žalost gubi život.

Miloš Živković - Žika (1975. - 12.11.2015.) Živeo je u Bulevaru oslobođenja broj 78. Voleo je pse a iza sebe je ostavio predivnu ćerku Jelenu. Sahranjen je u porodičnoj grobnici na banjičkom groblju.

Gojko Plavšić (1982 - 13.07.2005) živeo na Prvaku u Bulevaru oslobođenja broj 68. Tragično je nastradao u naselju nedaleko od kuće. Sahranjen je na topčiderskom groblju, na parcelai broj 21. mesto 25.

Branislav Dramićanin - Drama (06.11.1973. - 06.08.1996.) živeo je u Bulevaru oslobođenja broj 82.
Voleo je teretanu i voleo je da igra fudbal na donjem školskom, na oba sporta bio je redovan. Svirao je gitaru na kojoj je kako kažu voleo u šali da odsvira i uvodnu špicu RTS-ovog Dnevnika. Njegovo omiljeno mesto bio je ugao Paunove i Kokanove. Stajao bi tu, na glavnom ulazu u naselje, rukama prekrštenim na grudima kao čuvar čitavog naselja. Teško je poverovati da je on tada imao samo 22. godine. Bio je daleko ozbiljniji, zreliji i pre svega veći od godina koje je nosio. Sa tih 22. godine, uspeo je ono o čemu su verovatno sanjali mnogi ne samo u naselju već i mnogo šire. Da se u njega zaljubi najlepša. Samo golim grudima štiteći nerazdvojnog prijatelja, sa kojim je kao i svakog dana bezbrižno ćaskao na klupama "Prvaka" u parku ispred zgrade broja 82. u kome je živeo, na tadašnju potpunu nevericu čitavog naselja, nije uspeo da pobedi vatreno oružje kome je bio suprotstavljen. Pa čak ni ono nije uspelo da ga pobedi kao što bi istog trena pobedilo bilo koga drugoga. Govorilo se tada da je do samog kraja bio potpuno svestan. Sahranjen je na bežanijskom groblju na parceli broj 58. mesto broj 74.

Miroslav Mića Dramićani (18.08.1968. - 28.12.2018.) straiji brat Branislava Dramićanina Drame, koji je preminuo posle iznenadne i kratke bolesti. Starije generacije koje su ga bolje poznavale, Miću opisuju kao prepoznatljivu legendu Banjice i kao čoveka koji je bio odlično informisan.

Marko Pavlićević - Markić (20.10.1977 - 15.04.2008.) Živeo je u Bulevaru oslobođenja broju 86. Kao i njegov komšija i stariji drugar Drama, voleo je fudbal i kao dečak trenirao u Crvenoj Zvezdi. Sahranjen je na Novom bežanijskom groblju na parceli broj 27. mesto 103.

Zoran Dobrosavljević (1968. - 19.12.2018.), komšija koji je pomagao mnogima da savladaju školsko gradivo, prvenstveno iz matematike.
„Zaustavite sve satove, isključite telefone, I psima da ne laju dajte sočnu kost, Utišajte klavire i uz prigušeno dobovanje bubnja Iznesite kovčeg, nek ožalošćeni priđu
Nek avioni tugujući iznad naših glava Ispišu preko neba poruku On je Mrtav. Stavite crne florove na bele vratove golubova, Nek saobraćajci nose crne pamučne rukavice.
Bio je moj Sever, moj Jug, moj Istok i Zapad.
Moja radna sedmica i nedeljni odmor, Moje podne, moja ponoć, moj govor, moja pesma; Mislio sam da je ljubav večna: prevarih se.
Zvezde sada nisu poželjne; pogasite ih sve, Spakujte Mesec, skinite Sunce Izlijte okeane i posecite šume Jer ništa od toga više nema svrhe.“
Kata Dobsoavljević Bakoč, Zoranova mlađa sestra.
Sahranjen je na groblju "Orlovača".

Milan Petković je rođen 10.06.1970. godine, živeo je u Beranskoj ulici i išao u osnovnu školu Bora Stanković i u njegovom odeljenju VIII/2 je bila i Snežana Tomić koju smo pominjali na stranici Drugak.
Milan je kao dvadesetogodišnji vojnik učestvovao u ratu 1991. godine. Bio je komandir tenkovske posade koja je bila pogođena. Kao najteže ranjeni član posade bio je poslat na lečenje u Beograd i bio je pod poštedom. Prilikom saznanja da su ostali članovi njegove posade oporavljeni i vraćeni na dužnosti, samoinicijativno se vratio na položaj gde je i izgubio život u mestu Bogdanovci kraj Vukovara 10.11.1991. godine. Milan je sahranjen na Centralnom groblju i na drugom mestu iza njega nalazi se i grob, pevača Tome Zdravkovića.
Novica Zdravković o Milanu Petkoviću i svom rođenom bratu Tomi: "Milan Petković, dvadestjednogodišnji mladić iz Beograda, bio je veliki fan Tome Zdravkovića i samo slušao njegove pjesme. Mobilisan je u septembru 1991. godine i poslan na ratište (u Hrvatsku), gdje je poginuo. - Imao je oproštajno veče u kafani u kojoj sam pevao. Tražio je samo Tomine pesme. Dečko je poginuo tri dana kasnije. Pogodio ga je snajper na ratištu na koje ga je neko poslao. U subotu pravio oproštaj, u utorak je bio mrtav. Sahranjen je na Gradskom groblju, a nekoliko dana kasnije do njega je ukopan Tomo, čije je pesme ovaj momak samo slušao, ispričao nam je Novica." Izvor Oslobođenje

Luka Perenčević (16.02.1994 - 09.05.2022) bio je komšija koji je odrastao u Bulevaru oslobođenja 86. Kao mlad momak trenirao je rukomet u rukometnom klubu „Voždovac“ i bio je jedan od talentovanijih za taj sport.

Uroš Maksimović Maksa (01.06.1982. - 10.05.2022.), poginuo je u teškoj saobraćanoj nesreći u Rakovici na kružnom putu kod naselja Kijevo a koja se dogodila devetog na deseti maj 2022. godine, jedan sat posle ponoći. Uroš je, pre preseljenja sa Banjice, odrastao je živeo u prostorijama spoljašnjeg bazena Banjica u Crnotravskoj ulici. U osnovnoj školi Bora Stanković bio je odeljenje VIII/6 Na Vidikovcu je bio vlasnik lokala Caffe 032. Uroš je sahranjen u Gornjem Milanovcu.
"Uroš Maksimović bio je jedan od najpoznatijih igrača američkog fudbala Uroš Maksimović, nekadašnji igrač i kapiten kluba Blue dragons iz Beograda, izgubo je život 10. maja u saobraćajnoj nesreći. Uroš je svojim zalaganjem, igrom, radom i harizmom pomogao svom klubu Blue dragons na samim počecima, kada je američki fudbal bio tek u formiranju. Jedan je od zaslužnih što su Zmajevi dobili opremu i podigli klub na viši nivo. Njegov kafić “032” na Vidikovcu je godinama bio centar za okupljanje igrača, uprave i navijača na samim počecima Plavih zmajeva. Srpska asocijacija američkog fudbala izjavila je duboko saučešće porodici Uroša Maksimovića, njegovim prijateljima i klubu američkog fudbala Blue dragons." Izvor: Informer

Saša Mandić Manda (28.08.1971. - 05.03.2023.) iznenada je preminuo u pedeset i prvoj godini života. Živeo je u Bulevaru oslobođenja broj 82. Manda je bio pripadnik generacije 1971. U osnovnoj školi Bora Stanković išao je u parnu smenu u odeljenje VIII/2. Kada je i u Srbiju stigao internet i računarska tehnika, Manda je svoja interesovanja usmerio i na tom polju pa je, zajedno sa svojim drugarom iz odeljenja Nenadom Ćurčićem, jedno vreme imao malu IT firmicu koja se nalazila u Kokanovoj ulici. Voleo je fotografiju kojom se i sam amaterski bavio, bio je filmofil, voleo je životinje i prirodu. Poslednjih nekoliko godina radio je u firmi IKEA. Sahranjen je 09.03.2023. na groblju Orlovača.